Klinika za psihijatriju KCUS-a organizira prodajnu izložbu radova svojih pacijenata, koja će se održati u utorak, 23. decembra, u sali DIP-a, u periodu od 11.00h do 13.00 sati.
Izložba se organizira u cilju promocije kreativnog izražavanja, socijalne uključenosti i destigmatizacije mentalnog zdravlja, te će obuhvatiti radove nastale u sklopu terapijskih i rehabilitacijskih aktivnosti.
Kupovinom radova pruža se simbolična podrška autorima u daljem razvoju kreativnosti, te je ovo jedan od načina destigmatizacije mentalnih oboljenja.
Izložbi mogu prisustvovati svi zainteresirani uposlenici i građani.
Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) obilježila je 24. maj Svjetski dan Shizofrenije. Ova bolest je jedna od najvažnijih mentalnih bolesti, kako zbog svoje učestalosti, tako zbog svoje misteriozne i devastirajuće prirode. Niti jedan duševni poremećaj nije više obavijen velom misterije, straha i nerazumijevanja kao shizofrenija i kroz istoriju je prate mnoge zablude, mitovi, netačne informacije, predrasude, štetna vjerovanja i stavovi.
Prema riječima prof. dr. Gorane Sulejmanpašić, šefice Klinike za psihijatriju, obilježavanjem Svjetskog dana shizofrenije, 24. maja, se želi senzibilizirati javnost i podići svijest o ovoj bolesti od koje pati jedan posto populacije i uz koju se veže strahovita društvena stigma. Od svih bolesti jedino su stigmatizirane duševne bolesti i oboljeli od AIDS-a, a od duševnih bolesnika najveću stigmu nose oboljeli od shizofrenije, predstavljajući jednu od najmarginaliziranijih, najranjivijih i najnezaštićenijih grupa društva.
Ističe da naziv bolesti ima svoj korijen u grčkim riječima “schizo”-cijepam i “frenos”-duša, um. Prema tome naziv shizofrenija označavao bi rascjep, duše, rascjep uma. Osobe koje žive sa ovom bolešću okolina smatra opasnim, nesposobnim za samostalan život, lijenima, neizlječivima, nepredvidljivima. Tek u malom broju slučajeva shizofrenija je povezana s nasiljem i to uglavnom kod neliječenih pacijenata.
“Nažalost, prisutna je i samostigmatizacija, odnosno jedan broj oboljelih se može složiti sa stereotipom da nije sposoban brinuti se o sebi, biti samostalan, što dovodi do gubitka samopoštovanja, samopouzdanja, inicijative, vjere u oporavak, povlačenja od društva. Određeni broj oboljelih i ne traži posao, ne reintegrira se u društvo zbog samostigmatizacije i straha od diskriminacije. Neophodno je da svako ko stigmatizira i osuđuje razmisli o vlastitim predrasudama prema oboljelom i njegovoj porodici, da pruži ruku pomoći, a institucije i politika daljnjim razvojem programa nastoje premostiti jaz što ga ova bolest donosi, kao i mediji koji će o tome izvještavati. U proces liječenja je potrebno utkati nadu i optimizam u oporavak, i vrijeme je da počnemo misliti o onima koji pate, jer se može reći da je psihijatrija nastala zbog shizofrenije i kao odgovor na shizofreniju. Da ne postoji shizofrenija ne bi postojali psihijatri, niti psihijatrija”, navela je prof. dr. Sulejmanpašić.
Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) obilježila je Svjetski dan autizma. Tim povodom, uposlenici Klinike održali su predavanja u sali Discipline za nauku i nastavu (NIR). Ovom događaju prisustvovali su i članovi menadžmenta te predstavnici drugih zdravstvenih ustanova u Kantonu Sarajevu.
Prisutnima se obratio prim. dr. Sanko Pandur, v.d. direktor Discipline za nauku i nastavu. On je istakao da u vrijeme kada je on bio student medicine, dijagnoza autizma nije ni postojala.
„To je novi spektar, kasnije definiran, koji nam govori o slaboj ili nikakvoj socijalnoj interakciji uz ograničene ili ponovljene obrasce ponašanja. Poznatog uzroka nema, te su nam vjerojatno potrebne decenije istraživanja da prepoznamo razloge nastanka bolesti. Ono što je meni fascinantno jeste epidemiologija autizma, da na 1000 novorođene djece dolazi jedno dijete s autizmom. Autizam se danas prepoznaje i u odrasloj dobi. Prema tome, suočeni smo s ogromnim medicinskim problemom za koji još nemamo adekvatne kapacitete“, rekao je prim. dr. Pandur.
Prof. dr. Gorana Sulejmanpašić, šefica Klinike za psihijatriju, naglasila je da bi se u društvu trebalo više govoriti o problemima mentalnog zdravlja, a ne samo kada se obilježavaju značajni datumi iz ove oblasti. Istakla je da je neophodna veća saradnja svih zdravstvenih radnika, jer se u praksi dijagnoze ponekad preklapaju, te je navela da se pacijenti s autizmom nažalost često stigmatiziraju.
Autistični spektar poremećaja (ASP) je ozbiljan i složen neurorazvojni poremećaj koji utiče na ukupno funkcioniranje kako djeteta i adolescenta, tako i cijele porodice. Poremećaj iz spektra autizma obilježen je perzistentnim deficitom u sposobnosti iniciranja i održavanja uzajamnih socijalnih interakcija i socijalne komunikacije, te nizom ograničenih, ponavljajućih i nefleksibilnih obrazaca ponašanja, interesa ili aktivnosti koji su atipični ili prekomjerni za starost djeteta ili osobe.
Poremećaj se javlja u ranom djetinjstvu, ali simptomi se mogu u potpunosti manifestirati tek kasnije, kada socijalni zahtjevi nadmaše ograničene kapacitete. Deficiti su dovoljno ozbiljni da narušavaju interpersonalno, radno i socijalno funkcioniranje. Pretpostavlja se da autistični spektar poremećaja postoji već kod rođenja djeteta, ali ne mora biti primijećen sve do druge godine života. Iako je razvoj poremećaja postepen, ponekad se dijete iznenada, uglavnom nakon febrilnog stanja, psihičkog stresa, vakcinacije, bolničkog liječenja ili drugog odvajanja od majke, za vrlo kratko vrijeme psihički promijeni. Roditelji često navode da se dijete naglo izmijenilo, da se do neke dobi razvijalo normalno ili im se barem tako činilo.
Općenito, prognoza je, nažalost, loša u većini slučajeva. Nisko intelektualno funkcioniranje i pridružena epilepsija pogoršavaju prognozu, kao i težina samog poremećaja. Govor je također ključan za prognozu, a njegov izostanak ima nepovoljan uticaj na konačan ishod. Psihomotorni nemir i nedostatak pažnje u dječjoj dobi, a u odrasloj dobi agresija i autoagresija mogu dodatno komplicirati poremećaj i otežati terapiju.
Kontinuirani tretman i rehabilitacija od najranije životne dobi mogu djelomično zaustaviti negativne procese i omogućiti uspješnu socijalizaciju autističnih osoba.
Obilježavanje Svjetskog dana autizma ima za cilj podizanje svijesti o ovom složenom poremećaju u kontekstu etiologije, života s autizmom i načina podrške djeci/adolescentima i njihovim porodicama. Značajno je o bolestima ljudske duše razgovarati svakodnevno, a ne samo na datume od značaja za njihovo obilježavanje.
U povodu obilježavanja Novogodišnjih praznika na Klinici za psihijatriju KCUS-a upriličena je podjela paketića, koje su ove godine donirali gospodin Fuad Abaspahić, kompanija Logosoft i Udruženje „Ruku na srce“.
Paketići su uručeni djeci sa Odjela za dječiju i adolescentnu psihijatriju, koja su uz pomoć donatora, ljekara i medicinskog osoblja Psihijatrijske klinike pripremili i prigodnu zabavu.
Druženje sa Djeda Mrazom i Dobrom Vilom trajalo je nekoliko sati, a istom su prisustvovale i VD Generalna direktorica KCUS-a, prof.Dr Hajrija Maksić, VD direktor Neuropsihijatrijskih disciplina,doc.dr Senad Drnda , šefica Klinike za Psihijatriju, doc.dr.sci.med Gorana Sulejmanpašić, glavna sestra KCUS-a, dr.sci.zdr.nauka Senada Džebo i glavna sestra Klinike urgentne medicine, DMS Samela Zelić i socijalna radnica, Almira Drnda.
Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) 17. decembra 2024. godine u prostorijama DIP-a održati će prodajnu izložbu radova pacijenata Klinike.
Pacijenti, uposlenici i posjetitelji KCUS radove mogu pogledati i kupiti u Dip-u od 08 do 14 sati.
Klinički centar Univerziteta u Sarajevu (KCUS) obilježio je danas Svjetski dan mentalnog zdravlja.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se od 1992. godine jer postoji sve izraženija obaveza da se o ovom problemu govori i radi na njegovom rješavanju. Mentalni poremećaji pogađaju ljude oba spola, svih starosnih uzrasta, iz svih sredina.
O anksioznosti, depresiji ili životnim izazovima koji nas emotivno pogađaju govorimo svakodnevno i sve je veći broj ljudi koji traži stručnu pomoć, a ta pomoć ne treba da bude sramota, jer je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizičko zdravlje. Niko ne bi trebalo da se sam nosi sa navedenim smetnjama, ali značajna društvena stigma i dalje postoji i povezana je za traženje stručne pomoći. Osobe koje imaju probleme sa mentalnim zdravljem osjećaju stres, anksioznost i nemaju motivaciju, što dovodi do lošijeg učinka ukupne radne, interpersonalne i socijalne efikasnosti.
Mentalni poremećaji sve su češći uzrok oboljevanja i preranog umiranja. Oko 450 miliona ljudi pati od mentalnih poremećaja. Procjenjuje se da će do 2030. godine depresija biti vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Ukupno 10-20% djece ima poremećaj mentalnog zdravlja, a 50% psihijatrijskih bolesti razvije se i progredira u vrijeme djetinjstva i adolescencije.
Svjetska zdravstvena organizacija je 21. stoljeće proglasila stoljećem depresije. Takva prevalencija (pojavnost) obavezuje nas na pravovremeno djelovanje kroz javnozdravstvene aktivnosti i ponudu stručne pomoći.
Obilježavanju ovog značajnog datuma ispred menadžmenta KCUS prisustvovali su doc. dr. Gorana Sulejmanpašić, šefica Klinike za psihijatriju, prof. dr. Sabina Prevljak, v.d. direktorice Discipline za dijagnostiku i prim. dr. Sanko Pandur, v.d. direktor Discipline za nauku i nastavu, predstavnici Udruženja Menssana, studenti Medicinskog fakultet UNSA, članovi Udruženja BoHeMSA Me, uposlenici Klinike te dr. Inga Lokmić Pekić, direktorica Psihijatrijske bolnice Jagomir.
Također, u prostoru DIP-a održana je i prodajna izložba radova pacijenata Klinike za psihijatriju.
Svjetski dan mentalnog zdravlja obilježava se od 1992. godine jer postoji sve izraženija obaveza da se o ovom problemu govori i radi na njegovom rješavanju. Mentalni poremaćaji pogađaju ljude oba spola, svih starosnih uzrasta, iz svih sredina…
O anksioznosti, depresiji ili životnim izazovima koji nas emotivno pogađaju govorimo svakodnevno i sve je veći broj ljudi koji traži stručnu pomoć, a ta pomoć ne treba da bude sramota, jer je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizičko zdravlje. Niko ne bi trebalo da se sam nosi sa navedenim smetnjama, ali značajna društvena stigma i dalje postoji i povezana je za traženje stručne pomoći. Osobe koje imaju probleme sa mentalnim zdravljem osjećaju stres, anksioznost i nemaju motivaciju, što dovodi do lošijeg učinka ukupne radne, interpersonalne i socijalne efikasnosti.
Mentalni poremećaji sve su češći uzrok oboljevanja i preranog umiranja. Oko 450 miliona ljudi pati od mentalnih poremećaja. Procjenjuje se da će do 2030. godine depresija biti vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Ukupno 10-20% djece ima poremećaj mentalnog zdravlja, a 50% psihijatrijskih bolesti razvije se i progredira u vrijeme djetinjstva i adolescencije.
Svjetska zdravstvena organizacija je 21. stoljeće proglasila stoljećem depresije. Takva prevalencija (pojavnost) obavezuje nas na pravovremeno djelovanje kroz javnozdravstvene aktivnosti i ponudu stručne pomoći.
U zaštiti mentalnog zdravlja neophodan je:
savjetodavni rad s djecom i adolescentima – poteškoće učenja, smetnje ponašanja, poteškoće prilagodbe, poboljšanje socijalnih i komunikacijskih vještina, prevladavanje strahova, adolescentna kriza;
savjetodavni rad s roditeljima – osnaživanje roditeljskih resursa i unapređenje roditeljskih vještina, pružanje informacija i podrške vezane uz odgoj djeteta;
savjetodavni rad s žrtvama seksualnog nasilja, žrtava počinitelja kaznenih dijela;
savjetodavni rad kod prilagodbe na značajnije životne promjene – preseljenje, razvod, gubitak bliske osobe;
savjetodavni rad vezan uz poteškoće u socijalnim odnosima – osnaživanje kroz trening socijalnih vještina;
savjetodavni rad u situacijama pojačanog stresa;
savjetodavni rad s osobama starije životne dobi;
organizacija i učestvovanje u javnozdravstvenim aktivnostima čiji je cilj promocija mentalnog zdravlja u zajednici;
organizacija edukacija za prosvjetne radnike;
učestvovanje u zdravstvenom informiranju javnosti putem medija;
Klinika za psihijatriju 10.10.2024. godine obilježava Svjetski dan mentalnog zdravlja kroz predavanja, interaktivne radionice uz aktivno učešće korisnika zdravstvnih usluga Klinike. Udruženje studenata medicine u BiH BoHeMSA će se predstaviti kroz radionicu “Mentalno zdravlje studenata”. Također će navedeni skup uveličati predstavnici Udruženja Menssana.
Paralelno sa održavanjem obilježavanja Svjetskog dana mentalnog zdravlja će biti organizirana prodajna izložba radova pacijenata Klinike za psihijatriju u auli DIP-a u periodu od 09:00h-14:00h.
Klinika za psihijatriju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu obilježava 24. maj Svjetski dan shizofrenije.
Prema riječima doc. dr. sci. med. Gorane Sulejmanpašić, šefice Klinike za psihijatriju KCUS-u, psihu ne možemo drugačije shvatiti nego kao samo jedan od aspekata materije, i to vrlo složene, najsloženije koja postoji u prirodi. Ona odražava nivo našeg znanja i naših sposobnosti za otkrivanje biohemijskih i ostalih promjena koje do njih dovode. Činjenica je, da savremena naučna dostignuća ne osiguravaju još potpune i sigurne odgovore na ova ključna pitanja i niz potpitanja koja iz njih proizlaze, pa je samim tim etiologija i patogeneza većine psihičkih poremećaja još nedovoljno poznata.
Ističe da je zajednička karakteristika svih mentalnih oboljenja izmijenjeno subjektivno doživljavanje sebe i svijeta, često uz subjektivne tegobe i/ili izmijenjeno ponašanje, zbog čega obično pati sam pacijent i/ili njegova okolina. Svi ovi poremećaji, u većoj ili manjoj mjeri, kvare sreću ljudskih bića i otežavaju ili čak i onemogućavaju razvoj njihovih potencijala. Mentalne bolesti mijenjaju duševni, ali i sveukupni život osobe, ali ne određuju njihov karakter, ne čine ga manje vrijednim, ne umanjuju njegovu dobrotu, odanost, povjerljivost, prijateljstvo… Za shizofreniju se često kaže da je rascjep duše, odnosno razuma, jer su misli i osjećaji često neusklađeni. Predstavlja ozbiljni psihički poremećaj, karakteriziran pozitivnim (halucinacije, sumanute ideje i formalni poremećaj mišljenja) i negativnim simptomima (socijalna izolacija i afektivna tupost), a često je ni oni koji sa oboljelima žive i rade godinama, pa ni sami bolesnici, kada su u remisiji, ne mogu definirati ni razumjeti. Često se ni od samih bolesnika, nakon što se postigne remisija, ne mogu dobiti opisi pojedinih stanja ni detalji o stanjima kada su bili akutno psihotični. Sami bolesnici najčešće ne govore o tome i jedino kažu da im je bilo “vrlo teško”. Većina njih navodi da su sjećanja “košmarna. Duševno oboljele osobe zbog svog nerealnog viđenja i doživljavanja realnosti ostaju zarobljene u vlastitom “vječitom mraku”. Svijest o tome da duševno oboljeli čovjek ima posebne osobine, koje ga razlikuju od ostalih bolesnika, ogleda se i u osobinama ljudi da duševne bolesnike odbacuju, izoliraju, da se od njih sklanjaju i da ih se boje… da ih stigmatiziraju. O zajedničkim bolestima duše nezahvalno je govoriti, samim tim što je vrlo teško učiniti onaj kvalitativni napor koji podrazumijeva izlazak iz začaranog kruga uzroka koji su do poremećaja doveli.
Odjel za dječiju i adolescentnu psihijatriju Klinike za psihijatriju KCUS danas je obilježio svjetski dan autizma izložbom radova djece sa okupacione terapije, među kojim su i radovi djece sa autizmom.
Iako se ovaj dan obilježava u doba pandemije Covid-19 kada je neophodno pridržavanje općih mjera zaštite tokom bolesti uzrokovane koronavirusom, ne smijemo zaboraviti na univerzalna ljudska prava, uključujući prava osoba s autizmom.
Iako se ovaj dan obilježava u doba pandemije Covid-19 kada je neophodno pridržavanje općih mjera zaštite tokom bolesti uzrokovane koronavirusom, ne smijemo zaboraviti na univerzalna ljudska prava, uključujući prava osoba s autizmom.
Kako kaže doc. dr. Amra Memić Serdarević, direktorica neuropsihijatrijske discipline KCUS, prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije autizam se javlja kod 20 – 60 djece na 10.000 rođenih.
„ Autizam se javlja u ranom djetinjstvu, najčešće prije treće godine života i traje do kraja života. Učestalost autizma je ista u svim sredinama bez obzira na rasnu, nacionalnu i etičku pripadnost, socijalni i ekonomski status.
Autizam je razvojni poremećaj koji karakterišu poteškoće u komunikaciji i socijalnoj interakciji, te stereotipni obrasci ponašanja i interesovanja. Ovaj poremećaj ima neurobiološku osnovu i pretpostavlja se da u njegovom nastanku imaju ulogu razni faktori: genetski, rana oštećenja mozga, biohemijski, imunološki i uticaji sredine“, rekla je doc. dr. Memić – Serdarević.
Dijagnostika i tretman djece sa autizmom se obavlja na Odjelu za Dječiju i adolescentnu psihijatriju koja je u sklopu Psihijatrijske klinike KCUS. To je jedini Odjel dječije i adolescentne psihijatrije sa stacionarom u Federaciji BiH, na kojem se tretiraju djeca uzrasta od tri do 18 godina. Akcenat rada odjela je na dnevnom tretmanu, dok se na stacionar primaju djeca i adolescenti sa težim psihičkim smetnjama: akutna psihotična stanja, pokušaji suicida, djeca opasna po sebe i okolinu, te ona upućena iz drugih kantona FBiH.
Doc. dr. Memić – Serdarević ističe da se na Klinici pružaju usluge djeci sa raznim poteškoćama u razvoju, ponašanju i emocionalnim smetnjama, poteškoćama u savladavanju školskog gradiva, adolesecentnih kriza do najtežih psihijatrijskih oboljenja kao što su psihotična stanja i pokušaji suicida. Pružaju se usluge tercijarnoga nivoa zdravstvene zaštite. Djeca i adolescentni su uključeni u socioterapijski tretman (play, okupaciono-radnu terapiju, muzikoterapiju, grupnu socioterapiju), psihoterapiju (individualno i grupnu), te po potrebi i u psihofarmkološki tretman, a roditelji u savjetovanje i psihoedukaciju (individualno i grupe roditelja), škola u bolnici (on-line nastava).
„Popunjenost Odjela tokom pandemije je 100%, dok je prije pandemije bila oko 150%. Pregledali smo 384 djece i adolescenata i pružili oko 1.500 usluga djeci i roditeljima iz drugih kantona, kao i onim koji nisu bili u mogućnosti doći na Odjel pružali smo telefonske konsultacije. Također, roditelji djece koja su bila na stacionaru Odjela mogli su telefonski dobiti informacije o stanju njihovog djeteta s obzirom na to da posjete nisu bili dozvoljene. Sva djeca koja se primaju na hospitalno liječenje su na prijemu radila test na COVID-19 i bila na opservaciji dok se ne dobije rezultat testa. Djeca i roditelji su dobijali termine za pregled, kako ne bi više osoba bilo istovremeno u čekaonici. Svi su prethodno morali proći kroz trijažni punkt“, rekla je doc. dr. Memić Serdarević.
Ističe da je u zadnjih nekoliko godina registrovan povećan broj djece iz autističnoga spektra koji se javljaju na Odjel zbog dijagnostike i tretmana. Najveći broj djece je bio hospitaliziran na Dnevnom tretmanu. Djeca upućena iz drugih kantona FBiH, kao i teži slučajevi su uz majku bili hospitalizirani na našem stacionaru. Veliki broj djece se kontinuirano prati kroz ambulante Klinike.
„Tokom pandemije je pregledano oko 50 djece iz autističnoga spektra, od toga ih je pet bilo hospitalizirano na stacionaru sa majkom, dok su ostali bili tretirani u okviru Dnevnog tremana i kroz ambulantne preglede. Djeca su uključena u play terapiju, muzikoterapiju, okupacionu terapiju, bihevioralna terapija, učenje socijalnih i komunikacijskih vještina, a po potrebi i psihofarmakološki tretman. Kod djece koja nemaju razvijen govor koristimo se slikama i pločama s fotografijama predmeta pomoću kojih mogu pokazati što žele. To omogućuje bolje razumijevanje djeteta, a njih potiče na komunikaciju, verbalizaciju i vokalizaciju. TEACCH metoda je zasnovana na vizualnim podražajima i uvodi red u svijet koji je za njih prilično zbunjujući“, pojasnila je Memić Serdarević.
Prema riječima prof. dr. Sebije Izetbegović, generalne direktorice KCUS, za vrijeme pandemije COVID-19, neuropsihijatrijska disciplina radila je u skladu sa naredbama Kriznog štaba KS i KCUS-a.
„ Iako smo podnijeli najveći pritisak Covid -19 bolesnika, KCUS nikada nije prestajao s radom. Godinu dana liječili smo sve Covid bolesnike i uporedo s tim nismo uskratili usluge najtežim bolesnicima u redovnom programu rada. Poduzete su mjere da se organizira rad adekvatno epidemiološkoj situaciji. Za vrijeme pandemije Klinika za psihijatriju pružalaje usluge djeci i adolescentima sa psihičkim smetnjama poštujući epidemiološke mjere kroz ambulantne preglede, dnevni tretman, te stacionarni tretman.Pojava pandemije koronavirusa SARS-CoV-2 snažno utiče na mentalno zdravlje odraslih ali i djece. Značajno mijenja njihov život što dodatno izaziva stres, odnosno niz stresnih reakcija, povećava rizik od zloupotrebe psihoaktivnih supstanci i drugih rizičnih ponašanja, dovodi do pojave psihosomatskih simptoma i prijetnja je mentalnom zdravlju djece, pojedinaca i cijeloga društva. Uloga stručnjaka mentalnoga zdravlja je od izrazite važnosti u ovakvim situacijama, osobito kontinuitet u pružanju usluge.
Važno je istaći da je KCUS svo vrijeme pandemije pružao sekundarnu i tercijarnu uslugu svim svojim korisnicima. Postoje mnoge bolesti koje moramo liječiti bez obzira na pandemiju. Tako i radimo. “, rekla je prof. dr. Izetbegović.
Povodom Novogodišnjih praznika pacijenti Dječijeg odjela Psihijatrijske klinike KCUS pripremili su zabavni program. Uz pomoć medicinskih sestara, tehničara, psihologa i ljekara pacijenti raznih uzrasta pisali su poeziju, naučili pjesmice i pripremili čitave uloge i igrokaze.
Tom prilikom generalna direktorica KCUS prof.dr.Sebija Izetbegović uručila je Novogodišnje paketiće bolesnicima. Paketići su uručeni i njihovoj braći i sestrama.
Redovni medicinski protokoli liječenja Psihijatrijske klinike KCUS obuhvataju i okupacionu terapiju u sklopu koje pacijenti, pod supervizijom ljekara i medicinskog osoblja, izražavaju svoje umjetničke sklonosti i sposobnosti.
U programu su učestvovali ležeći bolesnici ali i oni koji pohađaju Dnevnu psihijatrijsku bolnicu KCUS.
Pacijenti su u sklopu radne terapije pripremili poklon za prof.dr.Izetbegović, prekrasno urađen plakat tehnikom mozaika, na kojem piše „KCUS“.
